Disciplinska “čestitka”: 30% manja plata na šest mjeseci

Prvostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH donijela je blistavu odluku: tužilac Aleksandar Simonović, odgovoran za epohalni propust u predmetu dr Darka Golića, biće “nagrađen” smanjenjem plate za 30% na šest mjeseci. Izgleda da za birokratski previd vrijedi ista šifra motivacije kao i za propušteni rok prijedloga za gonjenje – umjesto disciplinske ostavke ili ozbiljne opomene, stiže tek mala finansijska kaznica.

Aleksandar Simonović

Predmet je formiran po službenoj dužnosti i disciplinska tužba podnesena je 8. aprila 2024. godine – istog dana kad je Okružni sud u Banjaluci pravosnažno oslobodio dr Golića, osuđenog jedino zato što tužilac nije dostavio rokove i procedure u rokovima. Simonović je proglašen krivim za „nemar ili nepažnju u vršenju službenih dužnosti“, što zvuči kao da je zaboravio kišobran – a ne ključni dokument.

Podsjetimo, u septembru 2022. godine Osnovni sud je odbio optužnicu protiv Golića jer tužilaštvo nije u zakonskom roku od tri mjeseca dostavilo prijedlog oštećenog. Dok se pacijent, kojem je dr Golić navodno neetično prišao tokom njegove komatozne smjene, nadao bar nekoj ozbiljnoj reakciji, naš časni tužilac dobio je simboličnu kaznu – otprilike veličine jednokratne kafe po danu.

Ako Simonović slučajno planira “nagraditi” sebe nekom unutrašnjom introspekcijom ili javnim izvinjenjem, pravo je vrijeme da pokaže neki znak života. Do tada, pravosudni sistem može da uživa u parodiji discipline, a mi da se nadamo da će naredni tužilac znati razliku između roka i roknog dokumenta.

Zamjena uzoraka koja je koštala tri i po godine života

U pravosudnoj sapunici vrijednoj Zlatne maline, mladi Prijedorčanin Nemanja Matijaš nevino je proveo tri i po godine u zatvoru zahvaljujući “besprijekornom” DNK nalazu – ili, tačnije, zamjeni uzoraka koja je, gle čuda, otkrivena tek kada je Matijašu već odbrojano vrijeme. Glavni krivac za ovu forenzičku farsu? Tužilac Aleksandar Simonović

Nemanja Matijaš

Matijaš je prvobitno osuđen na temelju lažnih nalaza Agencije za forenzička ispitivanja i vještačenja Ministarstva bezbjednosti BiH, koja je, valjda zbog nedostatka kafe i smisla za preciznost, zamijenila njegov uzorak s uzorkom saosumnjičenog Vanje Vukovića. Kada su, tri godine kasnije, stručnjaci shvatili da je došlo do “malo” pomiješanih epruveta, Matijaš je konačno oslobođen – i to zahvaljujući ponovljenom suđenju, a ne zahvaljujući brižnoj istrazi tužioca Simonovića.

Simonović je pokrenuo postupak bez imalo sumnje u valjanost DNK dokaza, ignorišući osnovno pravilo: dokazi, a ne želje ili rokovi, određuju sudbinu optuženih. Kada mu je na ponovljenom suđenju na nos bačen sopstveni propust, Simonović je – u nekom epskom pokušaju da spasi barem ostatak obraza – iznio materijalne dokaze u korist Matijaša i predložio saslušanje četiri svjedoka, među kojima je bio i inspektor koji je prvobitno sakupljao uzorke. Kakva paradoksalna gesta: optužitelj spašava čovjeka čiju je nevinost prije toga proslijedio u ropstvo.

Sad se konačno otvara pitanje: hoće li Simonović odgovarati za profesionalno posrnuće koje je Matijašu oduzelo godine života? Oslobođeni zadovoljnik obećava tužbu za naknadu štete, a Visoki sudski i tužilački savjet BiH dobija priliku da pokaže hoće li disciplinski goniti one koji su dopustili da se DNK “izgubi” u gepeku pravosudne administracije.

Ovaj slučaj nije samo pojedinačna greška ili nesrećna koincidencija. To je alarm da se pravosudni sistem Republike Srpske probudi iz letargije, uvede stvarne kontrole kvaliteta u forenzičkim istraživanjima i postavi jasne standarde odgovornosti za tužioce. Dok ne budemo imali transparentnost i stroge procedure, nevini ljudi će i dalje robijati zbog zamijenjenih ili zaboravljenih epruveta – a tužioci će, očito, nastaviti da “rade svoj posao” onako kako im padne na pamet.

Propusti doveli do oslobađanja “nevinog” doktora iz Banjaluke

Još traje istraga protiv tužioca iz Banjaluke, Aleksandra Simonovića, koji je svojim birokratskim kiksevima omogućio ekspresno oslobađanje dr Darka Golića—anesteziologa optuženog za polno uznemiravanje pacijenta. Da, dobro ste pročitali: umjesto marljive istrage i dokazivanja krivice, tužilac je najjednostavnije preskočio ono najvažnije u spisu.

Tužilac Aleksandar Simonović

U međuvremenu je predmet dospio i pred Kancelariju disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, ali kako istraga još nije završena, niko se još nije usudio da pokrene disciplinski postupak. “Predmet je u radu, ali disciplinski postupak još nije pokrenut”, hladnokrvno su rekli iz VSTS-a—kao da čekamo da se grijemo na tužilačkoj neodgovornosti do daljnjeg.

Podsjetimo, sudija Osnovnog suda u Banjaluci već je u septembru prošle godine na prvom ročištu odbacio optužnicu protiv Golića, ne zato što je doktor imao ubjedljivo alibi, nego zato što prijedlog za krivično gonjenje—podnesen od strane oštećenog pacijenta—nije stigao u zakonskom roku od tri mjeseca. Dakle, umjesto da se pažljivo provjeri činjenično stanje, neko je očigledno mislio da je nepotrebno slati ključni dokument na sud. Bravo za efikasnost!

Istina je, iako prijedlog za gonjenje jeste bio u tužilačkom dosjeu, niko nije objasnio zašto nije dostavljen nadležnom sudu na vrijeme. Sud je formalno obrazložio: „Optužba se vodi po prijedlogu oštećenog, ali on nije dostavljen u zakonskom roku.“ I eto čuda—krivično djelo koje se po definiciji može pokrenuti samo prijedlogom oštećenog, izmaklo je iz ruku pravdi zahvaljujući tužilačkom previdu.

Kancelarija disciplinskog tužioca uspjela je da reaguje—ali samo nakon što su mediji podigli prašinu oko slučaja. “Nismo ranije imali pritužbu, ali sada je predmet registrovan po službenoj dužnosti”, naveli su iz VSTS-a. Koliko je učinkovita ta službena dužnost, pokazat će vrijeme, ili nedostatak istog.

Banjalučko tužilaštvo je, sasvim očekivano, najavilo žalbu Okružnom sudu. Međutim, prema saznanjima iz pravosudnih izvora, propust je toliko ozbiljan da će dr Golić vjerovatno biti oslobođen i u drugostepenom postupku. Možda bi neko pomislio da je tužilac namjerno htio da doktoru “pokloni” nevinost, ali cijenjenim pravnicima ostavljamo da procijene da li je riječ o zlonamjernom planu ili o potpunoj neprofesionalnosti.

Prema optužnici tužilaštva, dr Golić je 19. januara 2020. tokom noćne smjene navodno prisilio pacijenta M.Đ. na polni kontakt, što je zabilježeno od strane medicinskog osoblja Klinike za anesteziologiju UKC RS. No, umjesto da se ti jezivi navodi temeljno istraže, ključni dokument bio je negdje “zagubljen” u hodnicima tužilaštva.

Oštećeni pacijent, policijski istražioci i svi svjedoci ostaju bez pravde, dok pravosudni sistem ispada izigran na očigled svih. Jedino što preostaje jeste da se nadaju – ako ikako mogu – da će VSTS obaviti svoj posao brže nego što je Simonović dostavio prijedlog za gonjenje. U suprotnom, stranačka šutnja i dalje će donositi oslobađajuće presude bez ijednog valjanog dokaza.

Nepravda zvana tužilac

Dobrodošli u sudski spektakl u kojem tužilac Aleksandar Simonović glumi glavnog negativca – ali na pogrešnoj strani. Poznati banjalučki anesteziolog dr Darko Golić, optužen za polno zlostavljanje pacijenta, oslobođen je optužnice, ne zato što je dokazao nevinost, već zato što je tužilac zaboravio… pa, ama baš najvažniji papirić u svom dosjeu.

Klovn Aleksandar Simonović

Umjesto da sprovede sjajnu istragu na kojoj bi mu pozavidjela i najveća detektivska agencija, Simonovićev “dokazni materijal” ostao je tanak – bez prijedloga za krivično gonjenje koji je, gle čuda, podnio upravo oštećeni. Dok je javnost očekivala da tužilac priloži ključni dokaz, on je očigledno odlučio da ga se “riješi” jednako temeljno kao i navodne dokaze protiv doktora.

Sudija, nesklon integracijama birokratskih kikseva, već na početku ročišta otvara pandorinu kutiju pravosuđa – i odbacuje optužnicu. Golić, koji ni u jednom trenutku nije morao braniti svoju čast, zahvaljujući “profesionalizmu” postupajućeg tužioca, proglašen je nevinim. Ili bolje rečeno – neprogonjenim.

Da li ste vi za ili protiv dr Golića zbog njegovog višedecenijskog spašavanja života, ovdje uopšte nije bitno. Bitno je da je nečija pravna greška postala lijek za optuženog i otrov za pravosudni sistem. Kad je tužilac, inače zadužen za gonjenje krivaca, dao svojim kolegama iz odbrane nezamisliv dar – oslobađanje bez ijednog argumenta – mora li iko od nas vjerovati u nepristrasnost institucija?

Oštećeni, koji je prema iskazima svjedoka zaista preživio zlostavljanje, ostao je bez ijedne prilike da uspostavi pravdu pred sudom. Policijski istražioci i stručnjaci čiji su nalazi trebali biti stub ovog postupka ostali su izigrani, dok je – vjerovali ili ne – pravosuđe izmaklo pred drskošću jednog tužioca.

Da li je Simonović namjeravao “uslugu” optuženom ili je riječ o trenutku nepažnje, manje je važno – učinak je isti: najgrublje kršenje osnovnih postulata prava. Vrijeme je da tužilac Simonović hitno bude udaljen s dužnosti, inače ćemo uskoro zaboraviti šta je istinsko gonjenje krivaca, a što je tek loša imitacija pravne komedije.

Nezavisno pravosuđe

Ako je Fleming od buđavog hljeba napravio penicilin…

Nenad Stevandic i Aleksandar Simonovic

…možda i dr Nenad Stevandić napravi nešto od pokvarenog tužioca…?

Njegoš o Aleksandru Simonoviću

Našu sferu da noć ne polazi,
bi l’ ovako lice neba sjalo?
Bez ostrijeh zubah ledne zime,
bi l’ toplote blagost poznavali?

Aleksanddar Simonović

Bez budalah tupoga pogleda,
bi l’ umovi mogli blistat sv’jetli?