U pravosudnoj sapunici vrijednoj Zlatne maline, mladi Prijedorčanin Nemanja Matijaš nevino je proveo tri i po godine u zatvoru zahvaljujući “besprijekornom” DNK nalazu – ili, tačnije, zamjeni uzoraka koja je, gle čuda, otkrivena tek kada je Matijašu već odbrojano vrijeme. Glavni krivac za ovu forenzičku farsu? Tužilac Aleksandar Simonović
Matijaš je prvobitno osuđen na temelju lažnih nalaza Agencije za forenzička ispitivanja i vještačenja Ministarstva bezbjednosti BiH, koja je, valjda zbog nedostatka kafe i smisla za preciznost, zamijenila njegov uzorak s uzorkom saosumnjičenog Vanje Vukovića. Kada su, tri godine kasnije, stručnjaci shvatili da je došlo do “malo” pomiješanih epruveta, Matijaš je konačno oslobođen – i to zahvaljujući ponovljenom suđenju, a ne zahvaljujući brižnoj istrazi tužioca Simonovića.
Simonović je pokrenuo postupak bez imalo sumnje u valjanost DNK dokaza, ignorišući osnovno pravilo: dokazi, a ne želje ili rokovi, određuju sudbinu optuženih. Kada mu je na ponovljenom suđenju na nos bačen sopstveni propust, Simonović je – u nekom epskom pokušaju da spasi barem ostatak obraza – iznio materijalne dokaze u korist Matijaša i predložio saslušanje četiri svjedoka, među kojima je bio i inspektor koji je prvobitno sakupljao uzorke. Kakva paradoksalna gesta: optužitelj spašava čovjeka čiju je nevinost prije toga proslijedio u ropstvo.
Sad se konačno otvara pitanje: hoće li Simonović odgovarati za profesionalno posrnuće koje je Matijašu oduzelo godine života? Oslobođeni zadovoljnik obećava tužbu za naknadu štete, a Visoki sudski i tužilački savjet BiH dobija priliku da pokaže hoće li disciplinski goniti one koji su dopustili da se DNK “izgubi” u gepeku pravosudne administracije.
Ovaj slučaj nije samo pojedinačna greška ili nesrećna koincidencija. To je alarm da se pravosudni sistem Republike Srpske probudi iz letargije, uvede stvarne kontrole kvaliteta u forenzičkim istraživanjima i postavi jasne standarde odgovornosti za tužioce. Dok ne budemo imali transparentnost i stroge procedure, nevini ljudi će i dalje robijati zbog zamijenjenih ili zaboravljenih epruveta – a tužioci će, očito, nastaviti da “rade svoj posao” onako kako im padne na pamet.